"If you are, you breathe. If you breathe, you talk. If you talk, you ask. If you ask, you think. If you think, you search. If you search, you experience. If you experience, you learn. If you learn, you grow. If you grow, you wish. If you wish, you find. If you find, you doubt. If you doubt, you question. If you question, you understand. If you understand, you know. If you know, you want to know more… And if you want to know more, you are alive…"

уторак, 26. фебруар 2013.

Da li ste znali...

Pošto sam počela da kupujem "Razbibrigu",jer mi je postao svaki dan isti pa bar da radim nesto pametno,u njoj sam nasla jedan odličan članak koji bi da podelim sa vama Veoma interesantan. Pisao ga je Dragan Matić,novinar lista politike. Kada sam ga pročitala počela sam da razmišljam... Koliko dobro stojite sa pamćenjem? Koje stvari pamtite? A koje zaboravljate? Za mene kažu da pamtim kao slon. Prosto neke bitne stvari iz prošlosti pamtim. A moj muž recimo ne zna šta je jutros jeo! Nego nećemo o njemu! U ovom članku se pominju veliki naučnici, filozofi, državnici, retoričari...,i koliko su u stanju da pamte a koliko da zaboravljaju... nadam se da ce vam se svideti. Pa da počnemo!!!
               Seneka Stariji,rimski pesnik i orator,nije bio čuven samo po svojoj mudrosti i znanju nego i po svojoj veštini pamćenja. On je bio u mogućnosti da ponovi dve hiljade imena koje mu izdiktiraju samo jednom i to po bilo kom redosledu. Kao istaknuti učitelj retorike, na svojim predavanjima od svojih studenata (kojih je na predavanjima neretko bilo preko 200) je  tražio da mu kažu po jedan stih. Posle poslednjeg studenta on bi izrecitovao sve navedene stihove i to obrnutim redom-od poslednjeg ka prvom.

              Rimski govornik i drzavnik Katon pamtio je sve svoje govore i mogao je da ih ponovi u celosti u bilo kom trenutku. A  čuveni rimski  vojskovodja i državnik  Julije Cezar imao je običaj da simultano diktira sedam različitih pisama dok je Aleksandar Makedonski znao ime svakog svog vojnika!
                                                     
             Nabrojani i mnogi druge ličnosti koje su bile poznate po izvarendnoj veštini pamćenja nisu se uzdizali iznad drugih ljudi. Naprotiv,nastojali su da tu veštinu unaprede i podele sa zainteresovanim ljudima. Samo oni koji su bili uporni u njihovom izučavanju ,sticali su vredna oruđa pomoću kojih su mogli doslovno da pamte čitave tomove knjiga i podataka prikupljajući tako bisere saznanja i zadivljujući svoje savremenike.
             Jedan od najčuvenijih primera ljudi koji su posedovali takozvano "fotografsko pamćenje" je Antonio da Marko Maljabeki. Italijan koji je živeo izmedju 17og i 18og veka . On je opčinjavao ljude cele Evrope svojom sposobnošću da knjige pamti od reči do reči,od korice od korice i to nakon samo prvog čitanja. Autore nije citirao samo po naslovima knjiga več po strani i pasosu. Bio je jako siromašan i svoje čitanje i pamćenje je vezbao uvijajući polone u trgovačkoj radnji u koji je radio i tako čitao pasuse sa listova novina. Kasnije je sam uspeo da obezbedi bibliotekiu sa neverovatnih 40000 dela i 10000 rukopisa

            Medjutim.kao što je rekao G.K. Lihtenberg "Imati dobro pamćenje je veliki dar,ali umeti zaboraviti je često još veći!" Sposobnost sistemskog pamćenja je da se pomoću odgovarajućih metoda arhivira u umnoj biblioteci i tamo ostaje sve dok nam ne zatreba. Tako oslobađamo svoj um za prikupljanje novih saznanja. Iako se najčešće veliki pisci i naučnici nisu sistemski služili ovom metodom nego su intuitivno primenjivali,odnosno zaboravljali su ono sto su već ostvarili da bi mogli da se posvete onome što tek treba da stvore.
           Čuveni ruski pisac Lav Tolstoj poznat po svom britkom umu,jednog dana je oduševljeno pohvalio pasus knjige koji su mu pročitali  prijatelji. Razočaran tokovima kojom se tadašnja dela kretala,on je bio presrećan sto se konačno našao neko ko piše onako kako bi ,po njemu trebali svi da čine. Roman iz koga su mu čitali bio je njegov roman "Rat i mir" ,kada su mu rekli iznenadio se. Psvećen drugim temama i delima potpuno je zaboravio ono što je ranije napisao. Ista stvar se desila i Dostojevskom kada je njegova žena želela da raspravlja  sa njim o njegovom romanu on nije mogao da se seti o čemu je pisao.

           Kada je jednom Isaku Njutnu gost dosao njegov sluga mu je rekao da sačeka jer je gazda zauzet. Prošlo je dosta vremena,postavili su Njutnu da jede ali on još dugo nije izlazio iz kabineta. Gost,pošto je bio gladan,malo po malo pojeo m je večeru. Kada je Isak Njutn izašao iz kabineta izvinuo se i rekao kako samo da večera pa da će ga primiti. Kada je pogledao u šerpi nije bilo ničeg. On se grohotom nasmejao i rekao   
" Vidite molim Vas kakvi smo mi naučnici! Pa ja sam potpuno zaboravio da sam već večerao"

          Albert Ajnštajn je poznat po svojim teorijama ,frizuri i naravno po anegdotama.Jedna mu se desila u vozu. Kada je kondukter trazio kartu,Ajnštajn nije mobao da je nadje,džepario se ali ništa. Iako je kondukter rekao da ga je prepoznao i da je siguran da je kupio kartu,naučnik se time nije utešio jer kako je rekao kondukteru "...ako ne nadjem kartu neću znati na kojoj stanici treba da izadjem". Drugi put putovavši tramvajem naučnik je zaboravio pare za kartu. Devojka koja je seddela preko puta njega mu je pozajmila pare. Kupivši kartu Ajnštajn  je rekao " Najljubaznije vam zahvaljujem gospođice"  na šta je gospođica preneraženo skočila sa sedišta i uzviknula "TATA!!!"
         

                 

петак, 22. фебруар 2013.

"Konstantinovo raskršće" i "Duge noći i crne zastave"

Nakon razgovora sa svojom najstarijom sestrom  o ovim knjigama rešila sam da postanu deo moje male biblioteke. Oduševilo me je kako Dejan Stoiljković piše,i naravno tematika jer joj je središte u našoj lepoj zemnji Srbiji. On,iako piše o našoj zemlji,našim ljudima, opisuje bez patetike i rodoljublja.Objektivan je!
        U "Konstantinovo-m raskršće(u)" se radi o potrazi za izgubljenom relikvijom. Naime veruje se da su ekseri kojima je Isus Hrist razapet na krstu pretoceni u cetiri relikvije i jedan od njih je pretočen u mač  Konstantina Velikog . Veruje se da se taj mač nalazi u podzemnim putevima Niša i da su nacisti pošli u potragu za njim. Veruje se da ko se domogne tog mača zavladaće svetom. Sve se dešava pred kraj drugog svedskog rata. Ali u priču se upliću posredno ili neposredno i druge ličnosti: četnički major koji nosi neverovatno mračnu  tajnu, čovek koji na samrti žudi za oproštajem, kockar i harmonikaš čija se uverenja nikako ne mogu promeniti, vojnici i komadanti koji svesno propadaju zarad sveta koji je stvorio Hitler za sebe. i bice srpskog imena čije se ime ne govori na glas. Njihove sudbine se ukrštaju na mestu iskonskog ukrštanja - Konstantinovog raskršća. Stvarno knjiga koja se čita u jednom dahu i dugo ostaje u sećanju.

        Knjiga "Duge noći i crne zastave" je smestena u proleće 1386 godine kada su osmalijski pljačkaši upadali i potresali Granice Srbije. Iz manastira Svetog Vida uspeli su da ukradu kivot koji je samo poznat knezu Lazaru. On šalje svoja tri viteza da pronadju kivot i da ga vrate. Oni ne znaju da se u tom kivotu nalazi sva Lazarova nada koju je davno izgubio. Ni ne pitaju,odlaze prateći krvav trag osmalijskih pljačkasa. Toplica Milan,Ivan Kosančić i Miloš Obilić prelaze veliki put i nalaze kivot. A u povratku se ukljucuju u odbranu grada Pirota na koji se nameračio emir Murat. Odatle će lakše ući u Lazareve zemlje. Ali niko od njih ne sumnja šta ih čeka na tom putu. Svi likovi u romanu su izuzetno živi i upečatljivi. Naročito čuvena trojka. Kosančić je opisan kao nadzemaljski mačevalac, njegov mač koji pripada Redu Zmajeva.Toplica je predočen uz sliku nepogrešivog strelca,svaka strela se zabode tačno tamo gde je pogledao. A Miloš Obilić je još lik u rqazvoju,vrsan vitez ali mora još mnogo da nauči. On će preko misije i prijateljstva sa Toplicom i Kosančićem postati legendarni junak. Roman "Duge noći i crne zastave" je zamisljen kao prvi od  pet najavljenih ciklusa . Knjiga je divna, kvalitet ne sumnjiv . Nadam se da će biti takva ako ne i bolja ostala četiri nastavaka,("Olujni bedemi", "Učitelj mačevanja", "Carstvo nebesko" i "Poslednji Nemanjić") O ovoj knjizi takodje je pisala Dunja u divnom blogu Slatko od  Dunja,i o tome možete pročitti  OVDE.

             Eto imate moju i njenu preporuku i nadam se da ćete pročitati ove knjige. Nećete izgubiti vreme verujte mi na reč.

четвртак, 14. фебруар 2013.

George Ferris- Ferris Whel i dan zaljubljenih!

Dugo me nema,ulenjila sam se. Nešto me uvatila i suša u čitanju,ništa mi ne drži pažnju pa sam malo napravila pauzu. Malo pre sam otvorila google,htela sam da pronadjem seriju da gledam on line i videla divnu animaciju za dan zaljubljenih. Malo po malo nas google obraduje nekom novom animacijom koja se desila na ovaj dan. Sada je to Ferisov točak ili kako kažu panorama. Volim luna parkove ali nikad nisam smela da se vozam na nekom Ferisovom točku,izgleda mi jako stašno. :) Kukavica sam,sta cu...Povodom 154 godina od ferisovog rodjenja i 120 godina  od konstruisanja Ferisovog točka google je stavio ovu preslatku animaciju. Spojio je i dan zaljubljenih pa kada pritisnete ssrce na sredini (na samom googlu) ferisovi točkovi se brzo vrte i pokazu nam zaljubljen animiran par i kako su proveli svoj dan zaljubljenih. 


Čuvena "Panorama", Prva koju je Džordž konstruisao 1893. godine , je imala kapacitet od  2,160. ljudi i prvog dana sajma na kojem je postavljena je prevezla 38 000 ljudi.d
Pre nego što je rasklopljena 1906 godine prevezla je ukupno 2,5 miliona ljudi.

Preslatka animacija zar ne? 



Srećan vam dan zaljubljenih! I neka vam svaki dan takav da slavite ljubav! Volite se!!!!!!!